Grupisanje i analiza kvaliteta stolica i njihovih osnovnih sastavnih delova

Abstract

Rezultati naučnih istraživanja i iskustva iz inženjerske prakse nam ukazuju da definisanje konstrukcije zahteva veliki broj različitih konstruktivnih rešenja. Proces donošenja odluke često zahteva dosta vremena pri čemu ne rezultuje uvek optimalnim rešenjem. Iz ovih razloga se metod numeričke optimizacije koristi u iznalaženju najboljeg rešenja u velikom broju tehničkih nauka. Prvi korak u rešavanju problema pomoću metode konačnih elemenata je definisanje tipa stolice koji će se modelirati i definisanje dimenzija njenih sastavnih elemenata.

Both the scientific experience and the engineering practice indicate that the decision making processes in the course of solving complex designing problems require an analysis of a great number of different construction variants. These types of decision-making processes are time consuming and do not always result in the selection of an optimal solution. That is why the methods of numerical optimization are applied in a wide range of technical sciences to assist in the selection of the best solution. The first step in solving the problem by using the Finite element method is to determine the type of chair earmarked for modeling, and to determine the dimensions of the chair elements.